Predgovor otvorenju izložbe "Otoci"

 

Apstraktna skulptura - serija "Otoci" - Akademski kipar Robert Baća

 

Nije neobično što je Robert Baća za motiv odabrao upravo otoke. Jer oni su zanimljivi ne samo likovno – kao zgusnute i blokovite forme, nego i značenjski – kao osobni svjetovi; i kao izabrana mjesta mira i utočišta. Otok je individualnost. Osobnost. On je dio neke cjeline – jedinka u mnoštvu. Ali po svojoj prirodi koja upućuje na osamu, on je na neki način iz mnoštva izmaknut. Ako čovjek-pojedinac u mravinjaku suvremenosti odabere biti poput otoka, njegovo vrijeme otkucava drukčijim ritmom, a život mu se kreće po drukčijoj – osobnoj putanji.

Čovjek-otok analizira sebe i svoje mjesto na Zemlji drukčije: promišlja ga sam sa sobom i sam pred sobom. Njegovi životni arhipelazi su meditativniji, ispunjeni lukama kolektivnih sjećanja– i otud je on u svojim otočkim osamama bliži univerzumskim istinama. Bliži iskonu. Zato je, možda, Robertu Baći i bliska elementarnost. U skulpturi ona se očituje u oblikovnoj monolitnosti i sintetičnosti, te sažetosti na osnovnu konstruktivnu jedinicu: geometrijski „nukleus“, čijim je umnažanjem i variranjem u veličini, boji i materijalu moguće konstruirati i sklopiti asocijativne i taktilne „otočke instalacije“.

U slikarstvu ona se ogleda u snazi čistih, snažnih boja, koje grade – ali i razgrađuju oblike prema logici svoga unutarnjega zračenja i vibriranja, suglasja i suprotstavljanja. Ona se ogleda i u snazi gestualne linije, koja korespondira s arhitektoničnom plohom – koju prati, ali izvan koje brza i sama, oblikujući snagom čiste likovnosti samostalnu vizualnu senzaciju.

Višnja Slavica Gabout


Leave a comment

Please note, comments must be approved before they are published